istina.....tako malo nam je potrebno za sreću.ali najčešće toga nismo ni svjesni. dobro je poznato da nas sreća uvijek čeka negdje iza ugla,ali mi ju ne prepoznajemo. često živimo u snovima i ne primjećujemo malo stvari koje bi nas mogle usrećiti. no onda kad baš to malo usreći, sretni smo. i drago nam je zbog toga. smiješimo se.
ja za sebe govorim da nemam sreće. jer onda kad mi treba sve ide naopako. ali tako je to kod svakog. no u drugom trenutku iznenadim se. ta sreća me čeka tamo di joj se nisam nadala. i onda imam neki glupi osmijeh na licu koji nemogu nikako prikrit.
tako jučer hodam gradom i u jednom trenutku naletim na jednu dragu osobu. u prvom trenutku ne vjerujem...ali onda osjetim kako mi se lice razvlači u neki čudni osmijeh. i ja se veselim susretu. pričam s tom osobom ni sama svjesna sreće koju je izazvao taj susret.
zato vjerujte da sreća postoji. i svakog od vas čeka negdje di se najmanje nadate.
...tako malo je potrebno za sreću....
| petak, 08.01.2010. u 19:20 | ][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
zbog tebe
Komadići duše rasuti su pod tamnom mjesečinom....
u beskraju crne tame....
ničeg više nema..
samo ja i tisina...
dugo putovala sam kroz noć..
svijetlost tih očiju...
daje mi snagu...
tu su na kraju mračnog tunela...
polako se povlače osjećaji što me guše...
duša boluje...
snagom bijesnog vihora..
prazan pogled gleda u daljinu..
bez nade...
mjesec se noćas igra pod svodom tih sjajnih zvjezdica..
izgubljena u tami koja nosi moj jecaj kroz noć..
nada je odlepršala poput pahulje na dlanu...
poput tebe...
u beskraju crne tame....
ničeg više nema..
samo ja i tisina...
dugo putovala sam kroz noć..
svijetlost tih očiju...
daje mi snagu...
tu su na kraju mračnog tunela...
polako se povlače osjećaji što me guše...
duša boluje...
snagom bijesnog vihora..
prazan pogled gleda u daljinu..
bez nade...
mjesec se noćas igra pod svodom tih sjajnih zvjezdica..
izgubljena u tami koja nosi moj jecaj kroz noć..
nada je odlepršala poput pahulje na dlanu...
poput tebe...
| petak, 28.08.2009. u 18:13 | ][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
Pogled u bolje sutra
Svaki dan je poseban. Iako toga možda nismo ni svjesni,možda ponekad to i ne primijetimo. Svaki dan nam donosi nešto novo, možda neko novo poznanstvo, neko davno izgubljeno prijateljstvo, suze, smijeh i još puno toga. Ponekad želimo sami „krojiti“ dane i zamišljati ih onakvima kakim želimo da budu. Želimo da nam se toga dana dogode npr. samo lijepe stvari a ono bude sve suprotno. I onda se priupitamo zašto se nama događaju takve stvari, zašto nas neće jednog dana pogoditi sreća. Ali ta sreća nas čeka, odmah tu, iza prvog ugla. Samo mi ju ne primjećujemo. I onda često kažemo „bit će bolje sutra.“ Težimo da budemo savršeni i da svijet oko nas izgleda savršeno, ali savršenstvo se zapravo nalazi u malim stvarima.
I sama ponekad govorim kako nisam miljenik sreće. Često ju tražim. A ona me čeka negdje, tu je možda odmah pored mene. Samo ja ju ne primjećujem. I tako sam onda često nesretna, ne znam što da učinim a ne znam ni gdje sam pogriješila u takvim trenutcima.
Nedavno sam tako saznala da se sviđam jednom frendu iz razreda.
Ja ga dugo vremena nisam ni smatrala frendom. Ili to nisam htjela. On je za mene bio samo netko tko ide samom u isti razred. I ništa više od toga. Sve do toga dana. Onda kao da se nešto promijenilo. Kao da sam spoznala da ne trebam tražiti sreću, ljubav i prijateljstvo jer to imam tu pored sebe. I to cijelo vrijeme. Ali ja to nisam shvaćala, nisam vidjela i nisam razumjela. Ali svejedno nešto mi govori da ne budem s njim. Ne znam kako da sama pobijedim sebe i da ne težim da sve može biti bolje. No imam vjere u bolje sutra.
I sama ponekad govorim kako nisam miljenik sreće. Često ju tražim. A ona me čeka negdje, tu je možda odmah pored mene. Samo ja ju ne primjećujem. I tako sam onda često nesretna, ne znam što da učinim a ne znam ni gdje sam pogriješila u takvim trenutcima.
Nedavno sam tako saznala da se sviđam jednom frendu iz razreda.
Ja ga dugo vremena nisam ni smatrala frendom. Ili to nisam htjela. On je za mene bio samo netko tko ide samom u isti razred. I ništa više od toga. Sve do toga dana. Onda kao da se nešto promijenilo. Kao da sam spoznala da ne trebam tražiti sreću, ljubav i prijateljstvo jer to imam tu pored sebe. I to cijelo vrijeme. Ali ja to nisam shvaćala, nisam vidjela i nisam razumjela. Ali svejedno nešto mi govori da ne budem s njim. Ne znam kako da sama pobijedim sebe i da ne težim da sve može biti bolje. No imam vjere u bolje sutra. | nedjelja, 08.02.2009. u 12:53 | ][ 4 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
U potrazi za nekim Ja
Vrijeme je relativan pojam. Barem tako mislim. Ponekad neke stvari prebrzo prođu, a ponekad neke nikako,kao da žele biti još tu. Trenutno dani mi se brzo izmjenjuju, sve leti i ponekad ne stignem učiniti sve ono što zamislim. Dok nekad naiđem na dane kada ni sama ne znam što da učinim. I onda tražim sama sebe. Tražim nešto što sam s vremenom možda izgubila ili pak nešto što bi željela da bude. Ponekad se sjetim djetinjstva,lijepih dana u kojima smo uživali kao klinci i nismo ni znali što nam godine nose. A ono, godine samo lete. Ne mogu ni zamisliti da već imam 17. Nekako mi se to čini puno. Pa kao da sam još jučer bila dijete.
Sjećam se prvog dana srednje., kao da to bilo jučer. Sve je bilo tako novo, puno novih lica, nova sredina i svega dvije osobe koje sam poznavala. Ali ne onako baš dobro. Malo po malo postajali smo prijatelji, a evo sad već treću godinu idemo zajedno u razred. Od potpunih neznanaca postali smo prijatelji. Svi smo si dobri a ipak postoji par osoba koje iskaču iz tog konteksta. No ipak smo nekakva cjelina zvana razred i ne znamo kako će biti kad se jednog dana rastanemo. Neke vjerojatno ,kad sve ovo završi, neću nikada ni vidjeti, možda nekoga neću prepoznat a možda ću s nekim biti toliko dobra da ćemo ostati prijatelji zauvijek.
Trenutno se nalazim u nekoj fazi u kojoj tražim doslovce sama sebe. Često mislim o prošlosti i danima kada sam bila sretna. Nije da i sada nisam ali nekako drugačije. Nisam vesela kao što sam bila , ne pričam previše kao nekad, a i često mijenjam raspoloženja. Ponekad razmišljam o stvarima koje su neostvarive. Jednostavno, tražim se između nekoliko redaka slova.
Nešto me u ovom trenutku veže za čakavštinu i domaću glazbu(Koktelsi!). To me trenutno ispunjava.No i sama znam da je to samo jedna prolazna faza i da će jednog dana sve biti ljepše i bolje. Nadam se.
Sjećam se prvog dana srednje., kao da to bilo jučer. Sve je bilo tako novo, puno novih lica, nova sredina i svega dvije osobe koje sam poznavala. Ali ne onako baš dobro. Malo po malo postajali smo prijatelji, a evo sad već treću godinu idemo zajedno u razred. Od potpunih neznanaca postali smo prijatelji. Svi smo si dobri a ipak postoji par osoba koje iskaču iz tog konteksta. No ipak smo nekakva cjelina zvana razred i ne znamo kako će biti kad se jednog dana rastanemo. Neke vjerojatno ,kad sve ovo završi, neću nikada ni vidjeti, možda nekoga neću prepoznat a možda ću s nekim biti toliko dobra da ćemo ostati prijatelji zauvijek.
Trenutno se nalazim u nekoj fazi u kojoj tražim doslovce sama sebe. Često mislim o prošlosti i danima kada sam bila sretna. Nije da i sada nisam ali nekako drugačije. Nisam vesela kao što sam bila , ne pričam previše kao nekad, a i često mijenjam raspoloženja. Ponekad razmišljam o stvarima koje su neostvarive. Jednostavno, tražim se između nekoliko redaka slova.
Nešto me u ovom trenutku veže za čakavštinu i domaću glazbu(Koktelsi!). To me trenutno ispunjava.No i sama znam da je to samo jedna prolazna faza i da će jednog dana sve biti ljepše i bolje. Nadam se.
| ponedjeljak, 26.01.2009. u 20:35 | ][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
Samo za njega
Uskoro će ponoć, sat će otkucati novi dan. Još jedan dan otkad nisi tu. Možda ću te iznenaditi ovim riječima, a možda i ne.
Ponovo misli mi lutaju na onu noć, onu noć koju smo proveli zajedno ti, ja, nebo i kiša. Znaš, iako ti nikada nisam priznala, bilo mi je lijepo. Zajedno smo pričali, smijali se, plakali... Da, srce ti je kucalo, a vjeruj i moje je. Tvoji poljupci, tvoje ruke, tvoje riječi uvjerenja, sve me to sada prati. Onu noć nisam te razumjela, nisam znala što želim.
Onu noć nisam te trebala kao sada. Shvatila sam to možda prekasno. Pitam se jesu li tvoje riječi bile istinite, dali su tvoji poljupci i dodiri bili iskreni. Sljedeći dan održao si obećanje, pozdravio me i bio kraj mene. Razgovarali smo dugo u noć.
To mi je bilo dovoljno da shvatim da te nisam izgubila. Ne znam, možda si ti samo želio dokazati da su tvoja obećanja i riječi bile iskrene i tako me natjerati da ti vjerujem sve što si rekao onu noć o nama. A onda si otišao, nije te više bilo, nisam ti vidjela lik, tvoj pogled i nisam više slušala tvoje riječi. Tada sam shvatila da sam se zaljubila.
Sjećam se ponedjeljka. Sjedila sam u uobičajenom kafiću, na uobičajenom mjestu sa svojim prijateljicama. Bila sam odsutna od uobičajenih tema o kojima smo svakodnevno pričale i one su to primijetile. Pitale su mi što je sa mnom, a ja sam uputila osmjeh, osmjeh i pogled duboko u moje oči bio je dovoljan da shvate da je u njima skrivena ljubav i da sam se zaljubila. Nisu mogle vjerovati da sam i ja napokon zavoljela, a prije toga mnogi su voljeli mene, a ja nikog. Rekla sam im da zašto i ja ne bi voljela i da želim da sam i ovog puta voljena, sada kada i ja volim.
Moje srce voljelo je i voli i sada. Moje srce kucalo je, a kuca i sada samo za tebe i živi samo za tebe. I toliko bih te željela zagrliti i osjetiti tvoj dodir. Vrati se, budi kraj mene i nemoj nikada otići od mene. Nemoj nikada zaboraviti onu noć kad si me imao kraj sebe, onu noć kad je kiša rominjala, kad su dodiri bili toliko topli, a pogledi tako iskreni. Nemoj, molim te nemoj!.
Nemoj odnijeti sreću moju sa sobom i nemoj mi ostaviti tugu. Nemoj sada kada sam napokon zavoljela. Nemoj slomiti sve u meni, a ako je sve ono što si rekao one noći o nama bila laž, ako me ne trebaš, ako me ne voliš i ako ti srce ne kuca zbog mene, pusti. Zaboravi me tad i kreni dalje, budi sretan možda s drugom.
Ako ćeš ti biti sretan i ja ću biti zbog tebe iako ću te voljeti i trebati, plakati i moliti.
p.s. posvećeno jednoj posebnoj osobi koja vjerojatno nikada neće ovo pročitati
Ponovo misli mi lutaju na onu noć, onu noć koju smo proveli zajedno ti, ja, nebo i kiša. Znaš, iako ti nikada nisam priznala, bilo mi je lijepo. Zajedno smo pričali, smijali se, plakali... Da, srce ti je kucalo, a vjeruj i moje je. Tvoji poljupci, tvoje ruke, tvoje riječi uvjerenja, sve me to sada prati. Onu noć nisam te razumjela, nisam znala što želim.
Onu noć nisam te trebala kao sada. Shvatila sam to možda prekasno. Pitam se jesu li tvoje riječi bile istinite, dali su tvoji poljupci i dodiri bili iskreni. Sljedeći dan održao si obećanje, pozdravio me i bio kraj mene. Razgovarali smo dugo u noć.
To mi je bilo dovoljno da shvatim da te nisam izgubila. Ne znam, možda si ti samo želio dokazati da su tvoja obećanja i riječi bile iskrene i tako me natjerati da ti vjerujem sve što si rekao onu noć o nama. A onda si otišao, nije te više bilo, nisam ti vidjela lik, tvoj pogled i nisam više slušala tvoje riječi. Tada sam shvatila da sam se zaljubila.
Sjećam se ponedjeljka. Sjedila sam u uobičajenom kafiću, na uobičajenom mjestu sa svojim prijateljicama. Bila sam odsutna od uobičajenih tema o kojima smo svakodnevno pričale i one su to primijetile. Pitale su mi što je sa mnom, a ja sam uputila osmjeh, osmjeh i pogled duboko u moje oči bio je dovoljan da shvate da je u njima skrivena ljubav i da sam se zaljubila. Nisu mogle vjerovati da sam i ja napokon zavoljela, a prije toga mnogi su voljeli mene, a ja nikog. Rekla sam im da zašto i ja ne bi voljela i da želim da sam i ovog puta voljena, sada kada i ja volim.
Moje srce voljelo je i voli i sada. Moje srce kucalo je, a kuca i sada samo za tebe i živi samo za tebe. I toliko bih te željela zagrliti i osjetiti tvoj dodir. Vrati se, budi kraj mene i nemoj nikada otići od mene. Nemoj nikada zaboraviti onu noć kad si me imao kraj sebe, onu noć kad je kiša rominjala, kad su dodiri bili toliko topli, a pogledi tako iskreni. Nemoj, molim te nemoj!.
Nemoj odnijeti sreću moju sa sobom i nemoj mi ostaviti tugu. Nemoj sada kada sam napokon zavoljela. Nemoj slomiti sve u meni, a ako je sve ono što si rekao one noći o nama bila laž, ako me ne trebaš, ako me ne voliš i ako ti srce ne kuca zbog mene, pusti. Zaboravi me tad i kreni dalje, budi sretan možda s drugom.
Ako ćeš ti biti sretan i ja ću biti zbog tebe iako ću te voljeti i trebati, plakati i moliti.
p.s. posvećeno jednoj posebnoj osobi koja vjerojatno nikada neće ovo pročitati
| utorak, 09.12.2008. u 23:26 | ][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
sve što je lijepo
Volim tvoje oči
I sve što u njima sja.
Volim tvoje oči
Kao bisera dva.
Volim tvoj osmijeh
I vedrinu koju pruža mi.
Volim tvoj osmijeh
Svaki put kad skrivaš ga ti.
Volim tvoje riječi
I sigurnost koju daju mi.
Volim tvoje riječi
Zato što ih izgovaraš ti.
I sve što je lijepo,
Ti daješ,
Pružaš mi sve
Samo da usrećiš me ti.
I sve što u njima sja.
Volim tvoje oči
Kao bisera dva.
Volim tvoj osmijeh
I vedrinu koju pruža mi.
Volim tvoj osmijeh
Svaki put kad skrivaš ga ti.
Volim tvoje riječi
I sigurnost koju daju mi.
Volim tvoje riječi
Zato što ih izgovaraš ti.
I sve što je lijepo,
Ti daješ,
Pružaš mi sve
Samo da usrećiš me ti.
| ponedjeljak, 27.10.2008. u 15:51 | ][ 2 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
malo IZREKA
Bez sumnje nije teško umrijeti za prijatelja kako je teško naići na prijatelja koji bi zaslužio da čovjek za njega umre!
Prijatelj je cvijet jednog trenutka i plod vremena.
Koliko god je rijetka istiska ljubav još je mnogo rjeđe istinsko prijateljstvo
Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi a i dalje te voli.
Veća je sramota ne imati povjerenja u svoje prijatelje, nego biti od njih prevaren.
Druži se sa onima koji će te boljim činiti.
Sudbina nam daje roditelje,prijatelje biramo sami.
Prijatelja možeš imati jedino ako si prijatelj.
Mnogi ljudi će ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti trag u srcu.
Ne treba prijatelje cijeniti po pravdi nego po srcu.
Nije blago ni srebro ni zlato,već je blago što je srcu drago.
Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara.
Čega se pametan stidi, time se lud ponosi.
Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.
Gdje mačke nema,tu miševi kolo vode.
Od inata nema goreg zanata.
Riječi treba mjeriti a ne brojati.
Lakše je steći nego sačuvati.
Čovjek se pozna u tri slučaja: u jelu, u bogatstvu i u pijanstvu.
Ko laže za tebe, lagat će i protiv tebe.
Ko lopovu gleda kroz prste i sam je lopov.
Riječi su kao pčele, one su istovremeno i med i žaoka.
Učenje je svjetlost.
Ljudi se najviše muče zbog hljeba i ljubavi.
Mnogi ljudi su kao satovi: pokazuju jedno vrijeme, a otkucavaju drugo.
Pametni ljudi uče se na tuđim greškama, budale na vlastitim.
Prijatelj je najbolja imovina u životu.
Slogom rastu male stvari, neslogom se i najveće raspadaju.
Dobar čovjek uvijek ostaje početnik.
Što ljudi imaju više, to više žele.
Čuvaj se mnogih ako se ne bojiš pojedinaca.
Dragom često opraštaj, sebi nikad.
Na mladima svijet ostaje.
Prijatelj je cvijet jednog trenutka i plod vremena.
Koliko god je rijetka istiska ljubav još je mnogo rjeđe istinsko prijateljstvo
Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi a i dalje te voli.
Veća je sramota ne imati povjerenja u svoje prijatelje, nego biti od njih prevaren.
Druži se sa onima koji će te boljim činiti.
Sudbina nam daje roditelje,prijatelje biramo sami.
Prijatelja možeš imati jedino ako si prijatelj.
Mnogi ljudi će ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti trag u srcu.
Ne treba prijatelje cijeniti po pravdi nego po srcu.
Nije blago ni srebro ni zlato,već je blago što je srcu drago.
Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara.
Čega se pametan stidi, time se lud ponosi.
Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.
Gdje mačke nema,tu miševi kolo vode.
Od inata nema goreg zanata.
Riječi treba mjeriti a ne brojati.
Lakše je steći nego sačuvati.
Čovjek se pozna u tri slučaja: u jelu, u bogatstvu i u pijanstvu.
Ko laže za tebe, lagat će i protiv tebe.
Ko lopovu gleda kroz prste i sam je lopov.
Riječi su kao pčele, one su istovremeno i med i žaoka.
Učenje je svjetlost.
Ljudi se najviše muče zbog hljeba i ljubavi.
Mnogi ljudi su kao satovi: pokazuju jedno vrijeme, a otkucavaju drugo.
Pametni ljudi uče se na tuđim greškama, budale na vlastitim.
Prijatelj je najbolja imovina u životu.
Slogom rastu male stvari, neslogom se i najveće raspadaju.
Dobar čovjek uvijek ostaje početnik.
Što ljudi imaju više, to više žele.
Čuvaj se mnogih ako se ne bojiš pojedinaca.
Dragom često opraštaj, sebi nikad.
Na mladima svijet ostaje.
| ponedjeljak, 29.09.2008. u 19:55 | ][ 2 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
Mogu sve
Imam dvije ruke i jedan par nogu,
Bistru glavu, i znam da sve ja mogu!
Nisam gladijator, a bome niti dama,
Što će meni netko kad znam da mogu sama?
Vrijeme se mijenja, ali ja ne
Ostajem ista, uvijek mogu sve.
Prolaze dani, mjeseci, godine,
Ja se ne odvajam od sebe.
Imam nos, dva oka, dva uha,
Uspijevam sve, na poraz sam gluha.
Znam da mogu, znam da mogu sve
To mi nitko oduzet ne može.
Bistru glavu, i znam da sve ja mogu!
Nisam gladijator, a bome niti dama,
Što će meni netko kad znam da mogu sama?
Vrijeme se mijenja, ali ja ne
Ostajem ista, uvijek mogu sve.
Prolaze dani, mjeseci, godine,
Ja se ne odvajam od sebe.
Imam nos, dva oka, dva uha,
Uspijevam sve, na poraz sam gluha.
Znam da mogu, znam da mogu sve
To mi nitko oduzet ne može.
| ponedjeljak, 15.09.2008. u 22:34 | ][ 7 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
Samo pogled
Kad bude noć pala na moja leđa
Kad se svijet sruši na moja ramena.
Kad me svi budu mrzili
Kad ja budem mrzila sve...
Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Daj mi pogled jer to je sve
Što mi treba.
Ustat ću na noge,
Krenuti dalje.
Samo pogled mi daj.
Kad se budem vraćala
Od nekud tužna, umorna.
Kad se srce moje slomi kao štap,
Kad se smrzne kao kamen...
Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Na sekundu neka vidim
Tvoje oči.
Upregnut ću teret, krenuti dalje,
Sa svijetom se suočit.
Samo pogled mi daj...
Kad se svijet sruši na moja ramena.
Kad me svi budu mrzili
Kad ja budem mrzila sve...
Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Daj mi pogled jer to je sve
Što mi treba.
Ustat ću na noge,
Krenuti dalje.
Samo pogled mi daj.
Kad se budem vraćala
Od nekud tužna, umorna.
Kad se srce moje slomi kao štap,
Kad se smrzne kao kamen...
Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Na sekundu neka vidim
Tvoje oči.
Upregnut ću teret, krenuti dalje,
Sa svijetom se suočit.
Samo pogled mi daj...
| petak, 05.09.2008. u 19:40 | ][ 5 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
U mojim snovima si savršen!
Cesto mi se tvoj lik pojavljuje u snu. To anđeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostao urezan zauvijek. Osjećam te pod kozom, kao da mi umjesto tople krvi ti tečeš kroz vene, kao da nikad nećeš nestati !
Uvijek se iznova pojavljuješ u mom snu na trenutke koji traju poput vječnosti, jer u snovima si tako savršen, naša ljubav je savršena...želim da to traje zauvijek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osjećaj da sam tako zaštićena , voljena. Međutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivna djevojka koju si lagao.
Pitam se, kako neko može povrijediti osobu za koju je uvijek govorio da je voli i pričao sve priče u koje sam povjerovala, a bile su samo reci koje ti nisu i neće značiti bas ništa. Vjerovala sam ti, jer sam bila zaljubljena, a ljubav je uvijek slijepa.
Ti si to vješto iskoristio. I sada se plašim pomisli da me je izdala osoba koju sam voljela najviše od svega, kojoj sam se divila, a tako si me razočarao.
U tvoj život je došla ona koja ti možda znaci sve, al to nije važno. Za tebe sam bila samo broj...jedna djevojka koja te iskreno i ludo voljela. Al tako je to uvijek bilo u životu. Zaljubljeni su uvijek patili, bili ostavljeni, prevareni!
Zašto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca, previše sam slaba. Znam da ovu prazninu koju osjećam, koja me svaki put slomi, polomi sve u meni možeš samo ti ukloniti.
Proganja me misao da te druga ljubi, ta misao mi ne da mira...Iako si me izdao, razočarao zauvijek ću te pamtiti kao savršenu osobu jer si takav u mojim snovima, anđele!
Uvijek se iznova pojavljuješ u mom snu na trenutke koji traju poput vječnosti, jer u snovima si tako savršen, naša ljubav je savršena...želim da to traje zauvijek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osjećaj da sam tako zaštićena , voljena. Međutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivna djevojka koju si lagao.
Pitam se, kako neko može povrijediti osobu za koju je uvijek govorio da je voli i pričao sve priče u koje sam povjerovala, a bile su samo reci koje ti nisu i neće značiti bas ništa. Vjerovala sam ti, jer sam bila zaljubljena, a ljubav je uvijek slijepa.
Ti si to vješto iskoristio. I sada se plašim pomisli da me je izdala osoba koju sam voljela najviše od svega, kojoj sam se divila, a tako si me razočarao.
U tvoj život je došla ona koja ti možda znaci sve, al to nije važno. Za tebe sam bila samo broj...jedna djevojka koja te iskreno i ludo voljela. Al tako je to uvijek bilo u životu. Zaljubljeni su uvijek patili, bili ostavljeni, prevareni!
Zašto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca, previše sam slaba. Znam da ovu prazninu koju osjećam, koja me svaki put slomi, polomi sve u meni možeš samo ti ukloniti.
Proganja me misao da te druga ljubi, ta misao mi ne da mira...Iako si me izdao, razočarao zauvijek ću te pamtiti kao savršenu osobu jer si takav u mojim snovima, anđele!
| petak, 29.08.2008. u 23:57 | ][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
